Odjednom, iz neba ga zabljesne svjetlost sa slikama iz njegova života. Uz svaku je sliku opazio otisak stopala u pijesku: jedan otisak pripadao je njemu, a drugi Gospodinu. Prije nego mu zabljesnula zadnja slika, on se okrene da pogleda iza sebe otiske stopala u pijesku i primjeti da puno puta u dijelovima njegovog života postoji samo jedan otisak stopala.Također, primjetio je da se to dogodilo uvijek u najsretnijim i najtužnijim trenucima njegovog života. To ga zaista iznenadilo, pa upita Gospodina :
„Gospodine, rekao si mi da, kad Te jednom odlučim slijediti, da ćeš uvijek hodati sa mnom. Ali ja primjećujem da tijekom najtežih trenutaka mog života, u pijesku postoji otisak samo jednog stopala. Ne razumijem… žašto si me napuštao u bolnim i teškim trenucima mog života?“
A Gospodin mu odgovori:
„Sine moj, dijete moje drago, ja te volim i nikad te ne bi ostavio. Tijekom teškog vremena tvog života, kušnje, patnje i boli, u „slikama“ gdje vidiš samo jedan otisak stopala bilo je vrijeme kada sam te nosio.“"
Nema komentara:
Objavi komentar